четвртак, 17. јун 2010.

Minijature

I

Zar vec da idete?

Ne.Insistiram. Ta nismo se jos ogolili do kostiju.

Sta kazete, nemate vise sta da mi date?

Siromasan ste vi covek dakle.

Noz u ruke I struzite?

.. ..

II

Vec dugo…zelim da napisem pesmu

O glumcu

O golom glumcu

Setnog imena

Kako krvari na sceni pozorista

Potpuno nag glumi Adama edenskog

Guta svoje zgrcene prste jer kao dete

Ne zna kuda bi sa rukama

I tako se plasi

Osecaj mucnine ubija mu erekciju izazvanu

Evinom pojavom.

Ali nesto nedostaje

Eve nema

Nema ni publike

Nema erosa

Gde je Eva , njegova muza koju obozava

Uprkos cinjenici da je paranoidna licnost

Uprkos cinjenici da misli da prica sa zmijom

Eva mozda jeste sizofrenicarka

Ali nije luda da trci gola po sceni pozorista za sitne pare

I kao I uvek, Adam poslednji papucar Edena

Ostaje sam pred ogledalom

Sa svojom erekcijom

Nije se prodao ali nije ni zaradio

.. ..

III

Ustala sam jutros

Sa uzasnim osecajem da ce me udariti kola

Zelelea sam da ostanem kuci

Ali nisam

Vukla me napred nada da me tako neces mrzeti

Da neces uciniti isto sto I ja

Obukla sam dobre ciste gacice

Kako su me naucili da mora jer

Nikad ne znas kad ce te udariti auto……

.. ..

IV

Veselo topocem svojim crvenim starkama

Po asfaltu

Zelim da imam dugu sarenu haljinu

Kako bi bubamare na mojim starkama

Imale hlad

Plasim se da ne izblede

Sa svakom losom vescu jedna otpada

I ostaje zalepljena za asfalt

Placem nad dva crvena lesa koja ostaju iza mene

Sve bi bilo drugacije da imam haljinu

.. ..

Нема коментара:

Постави коментар